Kako nastaje staklena vuna
Proizvodnja staklene vune može se usporediti s proizvodnjom šećerne vate – jedino su ishodišni materijali drugi.
Za izradu staklene vune koriste se kao sirovine kvarcni pijesak, vapnenaste stijene i natrijev karbonat. Najveći udio ima reciklažni materijal poput staklenih boca, automobilskih i prozorskih stakala, koji u staklenoj vuni ISOVER iznosi više od 80 posto. I ostaci od obrezivanja ponovo se vraćaju u proizvodnju. Ukupna količina energije potrebna za proizvodnju staklene vune mala je zahvaljujući uporabi reciklažnog materijala. Na taj se način amortizira utrošak energije za proizvodnju i prijevoz. Primjer: toplinska izolacija tavanske ploče se amortizira već nakon 10 dana.
Proizvodni koraci
Taljenje: korišteno staklo i staklene sirovine tale se u peći na temperaturi od oko 1.300 stupnjeva Celzijusa. Sustav za biološko pročišćavanje zraka koji se odvodi iz postrojenja naše je vlastite izrade, te skrbi za ispuštanje čistoga zraka u okoliš.
Postupak dobivanja vlakna: rastaljena masa se kontinuirano pretvara u vlakna propuštanjem kroz „sito" u struji zraka. U stručnome žargonu to se naziva postupkom tiskanja i izvlačenja.
Dodavanje veziva: vlaknima se dodaje mala količina veziva, tj. umjetnih smola poput bakelita, koje djeluje kao ljepilo. Time izolacijski materijal poprima pravi oblik i mehanička svojstva. Prema potrebi i ovisno o proizvodu dodaje se i silikon, radi postizanja vodoodbojnosti.
Peć za stvrdnjavanje: tekuće vezivo stvrdnjava se u peći. Tek tada staklena vuna koja je inače bijela, poprima tipičnu žutu boju.
Rezanje: staklena vuna potom se reže na željenu veličinu i oblik, npr. za rolane bale ili ploče. Višak odrezanog materijala se ponovo vraća u proizvodni proces.
Pakiranje i prijevoz: zbog njene velike elastičnosti, volumen staklene vune može se prilikom pakiranja jako smanjiti. U slučaju rolanih bala ISOVER stlačivanjem se može uštedjeti do 60% volumena, a time i troškova prijevoza, skladištenja i distribucije.