HWBBGF
Vrijednost HWBBGF je izračunata godišnja potreba za grijanjem u kWh/m2 koja se odnosi na bruto površinu etaže neke zgrade. Ta vrijednost uzima u obzir stvarno korištenu površinu zgrade i karakteristike lokacije na kojoj se ona nalazi. Izračunata potreba za grijanjem je ona računski utvrđena količina topline koje se u dugogodišnjemu prosjeku mora u sezoni grijanja dovesti u prostorije zgrade da bi se osigurala zadana temperatura tijekom radnog vremena. Izračunavanje potrebe za grijanjem zgrada odvija se prema tehničkoj razini, te je regulirano standardom EN 832.
Specifična potreba za grijanjem u europskim državama je indikativna veličina koja se najčešće koristi za utvrđivanje zahtjeva toplinske izolacije odn. energetski pokazatelj za zgrade, te kao osnova za dodatne zahtjeve energetski štedljive gradnje.
Godišnja potreba za toplinskom energijom Q (kWh/god)
Predvidljivo očekivana godišnja potreba za toplinskom energijom.
Maksimalni gubitak topline = Toplinsko opterećenje Ptot (W)
Toplinski učinak koji se pri normalnim vanjskim temperaturama mora proizvesti da bi se postigla računski utvrđena sobna temperatura.
Nazivna vrijednost toplinske vodljivosti (λD in W(mK) je toplinska vodljivost koja se koristi u projektiranju te se mora deklarirati prema standardu ÖN EN 13162.
Toplinski gubitak provjetravanjem PL(W)
Toplinski učinak koji je potreban da se zrak koji ulazi zagrije na izračunatu temperaturu. Specifični ukupni toplinski gubitak = specifično toplinsko opterećenje zgrade P1 (W/m3K)
Ukupni toplinski gubitak koji se odnosi na 1 m3 bruto površine prostora i 1K razlike u temperaturi. Specifični toplinski gubitak plašta (W/m3K)
Toplinski gubitak uslijed provjetravanja koji se odnosi na 1m3 bruto površine prostora i 1 K razlike u temperaturi.
Specifični gubitak topline uslijed prijenosa Pt (W/m3K)
Toplinski gubitak kroz građevinske elemente kojima je omeđen prostor, koji se odnosi na 1 m3 bruto površine prostora i 1 K razlike u temperaturi.
Toplinski gubitak uslijed prijenosa P0 (W)
Ukupna toplina koja se ispušta kroz površine grijanih dijelova zgrade koji omeđuju neki prostor.
Koeficijent prolaza topline U (W/m2K)
Naziva se i vrijednošću prolaza topline te označava tok topline kroz neki građevinski element u stacionarnom stanju uz uvažavanje prijelaza topline na susjedne zračne slojeve. Budući da se stacionarno stanje ne javlja u praksi, koeficijent U u odnosu na toplinski gubitak nije jedina presudna indikativna veličina, nego se uzima kao pomoćna veličina. Čim je manji koeficijent U, tim je bolja toplinska izolacija nekog građevinskog elementa!
Otpor prolazu topline R (m2K/W)
označava sposobnost nekog elementa zgrade da izolira toplinu. Čim je veći R, tim je bolja toplinska izolacija!
Toplinska vodljivost
Naziva se još i koeficijentom toplinske vodljivosti, a označava sposobnost nekog građevinskog materijala da provodi toplinu. Ovisi o temperaturi, sadržaju vlage te u nekim izolacijskim materijalima i od starosti. Čim je manji, tim je bolja toplinska izolacija!
Toplinska zaštita ili izolacija
Označava sve mjere za zaštitu elemenata građevine od toplinskih gubitaka (energija grijanja) ili upijanje topline izvana (zaštita od ljetne vrućine). Posebne zahtjeve uređuje standard ÖN B8110 „Toplinska zaštita u visokogradnji“.
Kapacitet akumulacije topline
Kapacitet akumulacije topline umnožak je mase m i specifičnog toplinskog kapaciteta c građevinskog materijala. To je količina topline koja je neophodna da se 1 kg nekog materijala zagrije za 1° C. Specifični toplinski kapacitet indikativna je veličina koja se razlikuje od materijala do materijala.