Manja ovisnost o uvozu energije
Prekid isporuke plina iz Rusije u Zapadnu Europu ponovo nam je jasno predočio negativne učinke ovisnosti o inozemstvu po pitanju fosilnih energenata (ugljen, nafta, zemni plin). Korištenje fosilnih energenata treba drastično smanjiti ne samo radi smanjenja učinka stakleničkih plinova nego i zbog smanjenja ovisnosti o iznozemstvu. Gotovo 80 % domaće opskrbe energijom potječe od fosilnih energenata poput nafte, plina i ugljena. Zbog malih domaćih zaliha tih goriva ovisnost opskrbe energije o uvozu iznosi ukupno gotovo 70 %. Stoga je smanjenje uvoza fosilnih energenata važan cilj energetske i klimatske politike.
Uvozna ovisnost usredotočena je na Rusiju. 60 % zemnog plina dolazi iz Rusije. U slučaju nafte (93 %) i ugljena (84 %) uvozna ovisnost je još izraženija nego li kod plina. Ako se ništa ne učini, potrebe za energijom do 2020. porast će za ukupno gotovo 20 %, a potrebe za plinom čak za oko 50 %. Pritom nije sigurno, koliko će dugo Rusija još imati zalihe plina, ili kad će ih trebati za opskrbu vlastitoga stanovništva energijom.
Da bi se izbjegla ta opasna ovisnost neophodna je dalekosežna i dubinska preorijentacija energetski intenzivnog životnog stila. Jedino ako uspije ta preorijentacija na veću energetsku učinkovitost, moguće je zaustaviti stalni porast potrošnje energije zadnjih godina, te zadovoljavanje potreba za energijom moraju preuzeti na se obnovljivi izvori energije, posebice sunčeva energija. Svako daljnje ulaganje u elektrane na fosilna goriva ulaganje je u još veću ovisnost.
Korištenje domaćih i obnovljivih energenata stvara mnogo regionalnih radnih mjesta i osigurava stvaranje vrijednosti.
Svako kućanstvo u prosjeku godišnje plaća više od 1.000 eura za energiju. Godišnje više od milijarde eura ode u inozemstvo za naše energetske potrebe.
Zamislite kako bi bilo da veći dio toga iznosa ostane u Hrvatskoj. Koliko bi radnih mjesta na taj način moglo izravno ili neizravno nastati. Koliko bi ljudi moglo od toga živjeti, ovdje plaćati poreze i trošiti. Gospodarska korist i osiguranje budućnosti prevagnuli bi nad trenutno nešto višom cijenom u ukupnome interesu svih nas.
I obratno, postavlja se pitanje, kakva će gospodarska kriza nastati ako se praktično nespremni suočimo s nestašicama energije i sirovina. Posljedica će biti oskudica i socijalna bijeda, samo zato jer nismo htjeli uvidjeti konačnost fosilnih energenata i jer nismo spremni preorijentirati naše gospodarstvo na ekološko gospodarstvo u zatvorenome ciklusu. Jer se oslanjamo na ministre kratkotrajnih mandata preko kojih međunarodna energetska industrija ostvaruje svoje financijske interese, a mi joj dopuštamo da nas uljuljkuje.
Sunčeva energija je besplatna, biomasa ne smije trunuti
Naša energetska budućnost ne zasniva se na malome broju glavnih energenata, nego na energetskoj učinkovitosti i održivom iskorištavanju mnogih ekološki prihvatljivih decentraliziranih izvora energije. Tehnički gledano u našim tipovima klime svaka kuća se praktično može koncipirati kao energetski samodostatna, dakle kao svoja vlastita "elektrana".
Gospodarske prednosti energetske učinkovitosti i iskorištavanja domaće energije
- Hrvatska bi na području energije bila osigurana od krize: ovisnost o nepredvidljivo poskupljujućim energentima ograničenih zaliha opada
- Trgovinska se bilanca rasterećuje
- Domaće regionalno stvaranje vrijednosti stvara radna mjesta i blagostanje
- Preokret u energetskoj politici snažno potiče konjunkturu, predstavlja program rasta za domaće gospodarstvo i povećava izvozne šanse
- Energija postaje dostupna za stanovništvo
- Ključ za zaštitu klime i sveobuhvatnu zaštitu okoliša
- Mir i blagostanje trajno se osiguravaju