Izolacije buke koja se prenosi zrakom, izvana i iznutra.
Budući da buka nastaje podjednako u unutrašnjosti, npr. govor, hodanje, glazba, sanitarne instalacije, kao i u vanjskome prostoru, potrebna je zvučna izolacija plašta zgrade kao i unutrašnjosti, zidova i stropova. Unutar fasade prozorske površine imaju istaknutu ulogu: one određuju zvučnu izolaciju vanjskoga zida. Kao transparentni građevinski elementi prozori izoliraju buku puno manje. Da bi se to nadoknadilo, zvučna izolacija neprozirnih elemenata mora se pojačati. Tražena orijentacijska vrijednost je u pravilu oko 53 dB R’w.
Želja za udobnošću i akustičnim komforom
Ankete među stanarima pokazuju da su u europskim zemljama utvrđene minimalne vrijednosti zvučne izolacije dostatne tek u rijetkim slučajevima. Osobito ljudi koji žive u kućama s više obitelji žale se na buku koju uzrokuju njihovi susjedi. S druge strane žale se kad moraju ograničiti vlastite aktivnosti da ne smetaju susjedima. Polazeći od tih iskustava ISOVER je izradio preporuke i smjernice koje i u otežanim uvjetima stanovanja jamče akustični komfor. Za stvaranje atmosfere bez buke u unutrašnjemu prostoru valja uvijek razlikovati buku koja se prenosi zrakom odn. rezonantnu buku i buku od hodanja. Za izolaciju od buke koja se prenosi zrakom bitni su zidovi i susjedni elementi poput stropova, vrata i dr. Tko želi zadovoljavajuću akustičnu kvalitetu, najbolje mu je da odmah odabere klasu ISOVER Komfort.
Opis izolacije elemenata od buke koja se prenosi zrakom sadrži navod koeficijenta R (10-struki logaritam omjera jačine zvuka koji pada na element i jačine zvuka koji se odbija s elementa) ovisno o frekvenciji i brojčanog navoda koji se iz toga izvodi usporedbom s referentnom krivuljom prema normi ISO 717-1, vrednovanoga koeficijenta Rw.
U novome izdanju norme ISO 717-1 dopunski su utvrđene dvije vrijednosti spektralnog usklađivanja, C za roza šum (jednaki vršni udjeli za cijelo frekventno područje, što otprilike odgovara glazbi, razgovoru, zvuku brzoga vlaka) i Ctr za šum duboke frekvencije (otprilike kao buka cestovnog prometa, radna buka, disco glazba). Zbroj Rw i spektralne vrijednosti C ili Ctr omogućava neposredno utvrđivanje razlike razine zvuka A. Te vrijednosti spektralnog usklađenja mogu se navoditi kako za frekvencije za mjerenja zvučne izolacije koje su već desetljećima utvrđene na razini 100-3150 Hz, tako i za prošireni frekventni opseg 50-3150 Hz ili 50-5000 Hz ili 100-5000 Hz; frekventni opseg tada se navodi kao indeks, npr. C50-5000 ili Ctr,50-5000.
Za opis izolacije od zvuka koji se prenosi zrakom između dvije prostorije u raznim se zemljama koriste razne veličine. Slijedom tradicionalne pretpostavke da se prijenos zvuka u zgradi odvija samo kroz razdjelni građevinski element koeficijent zvučne izolacije koristi se i za zvučnu izolaciju između prostorija unutar zgrade; radi uvažavanja spoznaje da u zgradi prijenos zvuka u pravilu ide preko razdjelnog elementa i susjednih elemenata, za potrebe razlikovanja se koeficijent zvučne izolacije izmjeren u konstrukciji označava kao R’. Jednocifreni pokazatelji koeficijent R’w te C i Ctr utvrđuju se i navode isto onako kako je već opisano.
Radi jasnijega razlikovanja zvučne izolacije elementa građevine i zvučne izolacije između dvije prostorije unutar zgrade navodi se razlika razine zvuka D između dviju prostorija. Budući da je razina zvuka u prijamnoj prostoriji određena i upijanjem zvuka u prostoriji (čim bolja zvučna izolacija, tim niža razina zvuka), ta se razlika u razini zvuka dovodi u odnos s normiranim upijanjem zvuka; u tu su svrhu normirane dvije veličine: normalna razlika u razini zvuka Dn, koja se odnosi na 10 m2 površine koja upija zvuk u prijamnoj prostoriji, te standardna razlika u razini zvuka DnT koja se odnosi na 0,5 sekundi odzvanjanja zvuka u prijamnoj prostoriji. Mnogobrojna su mjerenja pokazala da trajanje odzvanjanja u stanovima neovisno o volumenu iznosi oko 0,5 sekundi te da stoga standardna razlika u razini zvuka bolje odgovara praktično zadanim akustičnim odnosima.
Zvučna izolacija koju stanari uočavaju najbolje se opisuje standardnom razlikom u razini zvuka. U Austriji je npr. nakon jednog sveobuhvatnog istraživačkog rada o zvučnoj izolaciji u stanogradnji, s mnoštvom mjerenja (Bruckmayer et al., 1974), bilo utvrđeno da građevinski koeficijent zvučne izolacije nije pogodan te da ga treba zamijeniti razlikom u razini zvuka, te se nakon primjene normalne razlike u razini zvuka u odnosu na 10 m2 površine koja upija zvuk prešlo na trajanje odzvanjanja u odnosu na 0,5 sekundi (s time da je naziv „normalna razlika u razini zvuka“ bio zadržan do 1994.).
Kao dopuna građevinskome koeficijentu zvučne izolacije, normalnoj i standardnoj razlici u razini zvuka navode se vrijednosti spektralnog usklađenja.
U praksi građevinske akustike se za opis akustičnih svojstava može utvrdit jasna razlika:
Standardna razlika u razini zvuka označava zvučnu izolaciju između 2 prostorije u zgradi (bez obzira na to nalaze li se one jedna iznad druge ili jedna pored druge ili pak uopće međusobno ne graniče); kao jednocifreni pokazatelj navodi se vrednovani standardni koeficijent zvučne izolacije, te uza nj i vrijednosti spektralnog usklađenja C i Ctr.