Akumulativna masa je tema o kojoj se mnogo i intenzivno raspravlja. Općenito se polazi od toga da akumulativni građevinski elementi izjednačuju temperaturne ekstreme.
ISOVER
Zima
Zimi po danu dolazi do zagrijavanja sunčevim zrakama poglavito kroz prozore, koji akumulacijom u masivnim građevinskim elementima ublažavaju noćnu hladnoću. Akumulativne mase u dnevno-noćnom ciklusu faznim pomakom polučuju izjednačenje temperature u obliku postojanijih unutarnjih temperatura.
Ova argumentacija potječe još iz vremena nedostatno izoliranih kuća s velikom potrošnjom energije u kojima se primjenjivalo provjetravanje rastvaranjem, nadajući se da akumulativna masa neće dopustiti da se stan potpuno ohladi, odnosno da će se zrak u prostoriji nakon zatvaranja prozora opet brzo ugrijati.
U slučaju izvrsno izoliranih građevina akumulativna masa gubi svoje značenje, odnosno čak je i kontraproduktivna. Niskoenergetske i pasivne kuće u osnovi se mogu zagrijavati unutarnjim toplinskim dobicima u kombinaciji s komfornim ventilacijskim sustavom s povratom topline i toplinskom crpkom – što je itekako popularno rješenje. U pravilu, te u slučaju da u kući nema puno akumulativne mase, takvo grijanje bez poteškoća dostaje za postizanje ugodne temperature u kući.
Previše akumulativne mase, ako je ona sama hladnija, oduzima zraku u prostoriji neophodnu toplinu. Vrijeme dok se kuća zagrije – u prijelaznom vremenu ili nakon povratka s godišnjeg odmora – produžava se s udjelom akumulativne mase. Čim je manja potreba za grijanjem neke kuće, tim manja treba biti i akumulativna masa. Prednost toga je da se unutarnja temperatura može brzo regulirati i prilagođavati spontanim temperaturnim potrebama stanara.
Ljeto
Ljeti želimo iskoristiti akumulativnu masu za prihvat prekomjerne topline danju da bi je se noću riješili obilatim provjetravanjem. To temperaturno izjednačavanje putem akumulativne mase funkcionira jako dobro sve dok su noći dostatno svježe, dakle u rano ljeto i ranu jesen. Razdobljima ljetnih vrućina kad akumulativna masa zagrijava kuću više sunčanih dana uzastopno, noćno rashlađivanje većinom više nije dovoljno da se vrućina eliminira iz kuće. Čak i ako se nakon nevremena vanjski zrak već rashladio, vrućina i dalje ostaje u stanu. Ta razdoblja vrućina sve su češća.
U ljeto 2008. termometar je u Gradišću pokazivao 39,5 °C. Godinu dana ranije živa se popela na 34,5 °C u hladu. I noći su sve toplije. Ako temperatura vanjskoga zraka u noćnim satima ostane iznad 20,3 °C, govorimo o tropskoj noći – a njih je primjerice u Austriji sve više. Ono što u prvi mah podsjeća na opuštanje i godišnji odmor, ima itekako neugodne posljedice. Uz tako visoke temperature stambeni i radni prostor koji se po danu zagrije ne može se više rashladiti po noći.
Zato je važno vanjskim sjenilima na prozorima i dostatnom toplinskom izolacijom plašta zgrade ne dopustiti vrućini da uopće prodre u unutrašnjost.
Zaključak
Ako je akumulativna masa mala, sunce po danu uspije zagrijati samo zrak u kući. Tad se po noći provjetravanjem izbaci topli zrak i zamijeni svježijim, pa je kuća opet hladnija. Ako u kući ima previše akumulativne mase, noću se više ne može istjerati vrućina jer akumulirana toplina nastavlja zagrijavati zrak. U slučaju dužega razdoblja lijepoga vremena kuća će se najvjerojatnije pregrijati. To znači da jednom zagrijana akumulativna masa polagano otpušta toplinu kroz neko duže razdoblje – pa se osvježenje osjeti tek u ranim jutarnjim satima, kad sunce opet izlazi i sve počinje iz početka. Akumulativna masa s energetskog gledišta nema nikakvih prednosti. Kod zgrada s izvrsnom toplinskom izolacijom, trostrukim ostakljenjem, vanjskim sjenilima, vrućina se dade dobro eliminirati te se automatskom ventilacijom prostora optimizira izmjena zraka.